1. Općenito - važnije
promjene
Glava treća Zakona o parničnom postupku(
u daljnjem tekstu ZPP) sadrži odredbe o izuzeću kao procesnom institutu.
Odredbama (čl.71.-76.ZPP) se određuju razlozi i postupak za izuzeće
sudaca s ciljem "da eliminiraju od obavljanja pravosudne funkcije
osobe čija je nepristranost u konkretnom slučaju dovedena u pitanje."
tim odredbama nastoji se u konkretnom slučaju osigurati objektivnost
i nepristranost suca.
Po naravi ova su pravila kogentne naravi i ne mogu se isključiti
sporazumom stranaka.
Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP 2003.(u daljnjem tekstu: ZID
ZPP 03) ove odredbe ZPP su mijenjane jer "Praksa je pokazala
da je institut izuzeća često korišten u namjeri da se onemogući
efikasno postupanje suda, okončanje postupka ili u ovrsi realizacija
obveze iz ovršne isprave, ali ponekad i da bi se šikanirala protivna
strana u sporu." s ciljem da se zlouporaba ovog instituta,
koliko je to moguće, spriječi.
2. Novi čl. 71. ZPP
Odredbe o izuzeću odnosile su se prije
izmjene na suce i suce porotnike, a na odgovarajući način su se
primjenjivale i na zapisničare(čl.76. st. 1.ZPP), vještake(čl. 254.
st. 1.ZPP) te na tumače čl. 263. ZPP). ZID ZPP 03 napušta se sustav
porotnog
suđenja pa se u skladu s tim odredbe o izuzeću više ne primjenjuju
na njih.
U želji da nam pravosuđe postane učinkovitije i brže Zakonodavac
čl.13.ZPP ovlašćuje sudske savjetnike da provode parnični postupak
u prvom stupnju, ocjenjuju dokaze i utvrđuju činjenice, a nakon
provedenog postupka sucu podnose pisani prijedlog za donošenje odluke.
U drugom su stupnju ovlašteni referirati o stanju spisa i pripremati
nacrt odluke. Zbog navedenih ovlaštenja odredbe o izuzeću odnose
se i na sudske savjetnike.
Dakle prema važećem zakonu odredbe o izuzeću
odnose se na suce (čl.71.-76.ZPP), sudske savjetnike
i zapisničare (čl.76.st.1.ZPP), vještake (čl.254.st.1.ZPP)
i na tumače (čl. 263. ZPP).
Razlozi za izuzeće propisani su
u članku 71.ZPP. Zakonodavac ni ovom izmjenom 2003.godine nije unio
u zakon klasifikaciju razloga koja je prisutna u teoriji građanskog
procesnog prava. Teorija razloge za izuzeće klasificira u dvije
grupe: apsolutne i relativne. Klasifikacija se provodi s obzirom
na inicijativu za izuzimanje, mogućnost poduzimanja radnji nakon
podnošenja zahtjeva za izuzeće i povrede pravila o izuzeću.
Tzv. apsolutni razlozi za izuzeće ili razlozi isključenja
( iudex inhabilis) taksativno su navedeni u t.1.-6.čl.71.ZPP.
Ovom izmjenom njihov broj je povećan. U točki 3. dodan je izvanbračni
drug kao osoba čije srodstvo sa sucem, uz sve već prije izmjene
navedene osobe, predstavlja apsolutni razlog za isključenje suca
od suđenja.
Točka 5.čl.71.ZPP također je izmijenjena. Sada sudac ne može obavljati
sudačku dužnost ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred
nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom. Prije je sudac morao
biti izuzet samo ako je u istom predmetu sudjelovao u stadiju donošenja
odluke. Potrebno je podsjetiti da sudjelovanje u postupku pred drugim
tijelom predstavlja i suđenje pred arbitražnim sudom, rješavanje
radnog spora pred arbitražom te sudjelovanje u postupku mirenja
o predmetu spora među istim strankama.
Razlozi za isključenje dopunjeni su novom
točkom 6.(tako je prijašnja t.6. postala t.7.čl.71.ZPP). Tako sada
sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako je u stečajnom postupku
u povodu kojeg je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao stečajni
sudac ili član stečajnog vijeća.
Mijenjajući i dopunjujući čl.71.ZPP Zakonodavac
je u t.4.navedenog članka propustio uskladiti terminologiju s trenutno
važećom prema Obiteljskom zakonu (staratelj= skrbnik, usvojitelj
= posvojitelj, usvojenik = posvojenik).
Odluka o isključenju suca ima deklaratoran
značaj jer je dovoljno utvrditi da postoji neki od taksativno navedenih
razloga iz t.1.-6.čl.71.ZPP. Tzv. relativni razlozi za izuzeće
ili razlozi za izuzeće u užem smislu (iudex suspectus)
određeni su općom formulacijom u t.7.čl.71.ZPP koja glasi "ako
postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost".
Odluka o izuzeću suca u užem smislu ima
konstitutivan značaj jer je potrebno dokazati postojanje druge okolnosti
te da to svojstvo u konkretnom slučaju utječe na sučevu nepristranost.
3. Članak 72. ZPP
Člankom 72.st.1.ZPP uređuje se postupanje
suca u slučaju postojanja apsolunih razloga za izuzeće (v.čl.71.t.1.-6.ZPP).
Sudac po službenoj dužnosti pazi na postojanje navedenih razloga
i to tijekom cijelog postupka. ZID ZPP 03 ovaj članak nije u bitnome
mijenjan. Jedino su izostavljeni suci porotnici, a to je u skladu
s napuštanjem sustava porotnog suđenja.
Značajne promjene nisu napavljene ni u
stavku 2.navedene odredbe, kao i u stavku 1. izmjena se odnosi na
suce porotnike. Ovdje se ne radi o izuzeću po službenoj dužnosti,
a predsjednik suda postupa kao sa zahtjevom za izuzeće kojeg je
podnijela stranka i o njemu donosi rješenje.
4. Članak 73. ZPP
Čl. 36 ZID ZPP 03 mijenjan je čl.73.ZPP,
neki su stavci potpuno promijenjeni ili čak brisani, a neki su samo
zauzeli drugi broj stavka. Ovom odredbom određuje se tko osim suca
može inicirati izuzeće, vrijeme podnošenja zahtjeva i sadržaj zahtjeva
te se navode nova pravila o odbačaju nedopuštenih zahtjeva. Izuzeće
suca mogu inicirati i stranke i to zbog svih razloga iz čl.71.ZPP.
Pojam stranke obuhvaća stranke u postupku i umješače zato jer su
oni ovlašteni poduzimati sve parnične radnje kao i stranke kojima
se oni pridružuju.
Važno je naglasiti da stranke mogu tražiti
izuzeće samo suca koji u vrijeme podnošenja zahtjeva sudjeluje u
određenom postupku te izuzeće predsjednika suda koji o tom zahtjevu
treba odlučiti (čl.73.st.1.ZPP). Iz toga proizlazi da se izuzeće
suca ne može tražiti unaprijed u tužbi ili prije podnošenja tužbe,
a izuzeće predsjednika suda ne može se tražiti ako nije podnesen
zahtjev za izuzeće suca o kojem bi on trebao odlučiti.
Zahtjev za izuzeće suca stranka mora podnijeti čim sazna da postoji
razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim
sudom; a ako nije bilo rasprave do donošenja odluke (čl.73.st.6.ZPP
prije st.2.) dok zahtjev za izuzeće suca višeg suda može staviti
u pravnom lijeku (redovnom i izvanrednom ) ili u odgovoru na pravni
lijek (čl.73.st.7.ZPP prije st.3.). U teoriji se ističe da se vremensko
ograničenje ovlaštenja stranke na podnošenje zahtjeva "čim
sazna" za postojanje razloga odnosi samo na izuzeće u užem
smislu.
Prijašnji st.4.čl.73.ZPP određivao je da
stranka mora u zahtjevu navesti okolnosti na kojima temelji svoj
zahtjev za izuzeće. Novelom je ova eksplicitna odredba izostavljena.
Budući da više nema takve odredbe u zakonskom tekstu mogli bismo
se treba li i danas u zahtjevu navoditi okolnosti tj. obrazlagati
razloge zbog kojih se traži izuzeće? Odgovor je pozitivan jer će
sud zahtjev u kojem nisu navedeni razlozi zbog kojih se traži izuzeće
odbaciti kao nedopušteni zahtjev (v. čl.73.nove st.2.t.3. i st.3.ZPP).
Važeći st.2.čl.73.ZPP predstavlja novinu. Njime se definira koji
zahtjev za izuzeće nije dopušten, a čl.73.st.2.ZPP navodi sankciju
za nedopuštene zahtjeve, a to je odbačaj. Nedopuštene zahtjeve ovlašten
je odbaciti sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče
postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo (čl.73.st.3.ZPP).Protiv
rješenja o odbačaju nije dopuštena posebna žalba (čl.73.st.4.ZPP).
Time nije povrijeđeno ustavno jamstvo prava na žalbu (v.čl.18.Ustava
RH) jer u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari može se pobijati
i rješenje o odbačaju zahtjeva za izuzeće.
5.
Članak 74. ZPP
Ovom odredbom određuje se nadležnost
i postupak za odlučivanje o zahtjevu stranke za izuzeće.
Zahtjev stranke može biti nedopušten (čl.
73. st. 2. ZPP) i dopušten. O tom svojstvu zahtjeva ovisi tko će
odlučivati o njemu. To proizlazi iz čl. 74. st. 1. ZPP jer o zahtjevu
stranke za izuzeće odlučuje predsjednik suda, ako zakonom nije drukčije
određeno. Ovaj dodatak "ako zakonom nije drukčije određeno"
upravo se odnosi na odredbu čl.73.st.2.ZPP kojom se ovlašćuje suca
pojedinca ili predsjednika vijeća da odluči o nedopuštenom zahtjevu
stranke.
Odredba o izuzeću predsjednika suda ostala
je nepromijenjena (čl.74.st.2.ZPP). Novina se javlja pri odlučivanju
o zahtjevu za izuzeće Predsjednika Vrhovnog suda RH. Prije je o
njegovom izuzeću odlučivala opća sjednica spomenutog suda dok sada
to odlučuje vijeće sastavljeno od pet sudaca Vrhovnog suda RH (čl.74.st.3.ZPP).
O izuzeću sudskih savjetnika i zapisničara odlučuje sudac pojedinac
ili predsjednik vijeća (čl.76.st.2.ZPP). O izuzeću vještaka odlučuje
parnični sud, a može odlučiti i sudac zamoljenog suda i predsjednik
vijeća ako im je povjereno izvođenje dokaza vještačenje (čl.254.st.4.ZPP).
Navedena odredba primjenjuje se na odgovarajući način i na tumače
(čl.263.ZPP).
Kao i prije donošenju rješenja o izuzeću
prethodi uzimanje izjave suca čije se izuzeće traži, a prema potrebi
obavljaju se i drugi izviđaji (čl.74.st.4.ZPP). Novina je što predsjednik
suda mora dostaviti strankama ("dostavit će") primjerak
izjave suca odnosno izvješće o obavljenim izviđajima, a stranke
mogu, ali ne moraju, u roku tri dana dati svoje očitovanje (v.čl.74.st.5.ZPP).
Stav je teorije da bi ovakav postupak trebalo provesti i u slučaju
kad zahtjev za izuzeće podnosi sam sudac. Jelčić smatra da se na
taj način dosljednije provodi načelo kontradiktornosti. Čini mi
se da bi ovdje bilo ispravnije govoriti dosljednijoj provedbi načela
otvorenog pravosuđenja. Naime, prema načelu kontradiktornosti sud
je dužan svakoj stranci omogućiti da se izjasni o zahtjevima i navodima
protivne stranke (v.čl.5.st.1.ZPP), a načelo otvorenog pravosuđenja
obvezuje sud da sa strankama otvoreno razmotri svoje stavove koje
zauzima tijekom postupka. Ono omogućava da se stranke izjasne o
stavovima suda.
Predsjednik suda rješenjem će odbaciti zahtjev stranke koji je nepravovremen,
nepotpun i nedopušten ako je izjavljen u pravnom lijeku. Protiv
takvog rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl.74.st.6.ZPP). Taj
dio odredbe koji se odnosi na odbacivanje predstavlja novinu u odnosu
na prijašnju formulaciju tog stavka kojom se regulirala samo situacija
prihvaćanja i odbijanja zahtjeva stranke za izuzeće.
6.
Članak 75. ZPP
Dok se čl.72.ZPP propisuje postupanje suca
u slučaju postojanja nekog od razloga za izuzeće, ovim se člankom
u stavku prvom određuje postupanje suca kad sazna da je stranka
stavila zahtjev za njegovo izuzeće.
Zakonodavac i ovdje izostavlja suce porotnike,
a nabraja u kojem svojstvu može biti sudac čije se izuzeće traži
(sudac pojedinac, predsjednik vijeća, član vijeća ili predsjednik
suda). Ovim stavkom se potvrđuje teza da stranke mogu zahtijevati
izuzeće iz svih razloga navedenih u čl.71.ZPP. Naima, sudac je dužan
obustaviti svaki rad kad sazna da je stavljen zahtjev zahtjev za
njegovo izuzeće (to se odnosi na razloge iz čl.71.t.1.-6.ZPP), a
kad je izuzeće zatraženo zbog razloga navedenih u t.7. tog članka
sudac može, ali ne mora, poduzimati samo one radnje za koje postoji
opasnost od odgode.
Od ovog pravila propisana je iznimka u
st.2.čl.75.ZPP. Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća može rješenjem
odlučiti da će nastaviti s radom iako je stranka stavila zahtjev
za njegovo izuzeće o kojem još nije odlučeno. Protiv tog rješenja
nije dopuštena žalba. Sudac može tako postupiti samo ako su kumulativno
ispunjene dvije pretpostavke propisane zakonom. Mora se raditi o
zahtjevu za izuzeće koji je po ocijeni suca očito neosnovan i koji
je podnesen samo radi sprečavanja ili ometanja u poduzimanju određenih
radnji odnosno radi odugovlačenja postupka. U tom slučaju potrebno
je spis predmeta umnožiti i te taj prijepis zajedno sa zahtjevom
za izuzeće proslijediti na odlučivanje.
Kad nadležno tijelo odluči o zahtjevu stranke
za izuzeće suca te ga rješenjem prihvati, sudac pojedinac ili predsjednik
vijeća koji će preuzeti vođenje postupka ukinut će radnje koje su
poduzete i odluke koje su donesene u smislu st.2. i 3. ovog članka
(čl.75.st.4.ZPP). Jelčić ističe da je ovdje očito greškom naveden
st.3., u kojem je riječ o umnažanju spisa, te da je trebalo navesti
st.1. i 2.čl.75.ZPP jer oni govore o radnjama koje je ovlašten u
postupku poduzeti sudac odnosno predsjednik vijeća nakon što je
saznao da je podnesen zahtjev za njegovo izuzeće.
Kad se kumulativno ispune dvije pretpostavke:
da je zahtjev očito neosnovan i da je podnesen samo da bi se omelo
ili spriječilo sud u poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja
postupka sud je ovlašten novčano kazniti stranku i umješača odnosno
njihova zastupnika (čl.75.st.5.ZPP). Novčano kažnjavanje vrši se
uz odgovarajuću primjenu čl.10.ZPP. To je nova mjera uvedena ZID
ZPP 03 i ona bi trebala pridonijeti stranačkoj disciplini i sprečavanju
zlouporabe procesnih ovlaštenja. Zakonodavac nije odredio "sud
može ili sud bi trebao" već je izričito propisao "sud
će novčano kazniti". Stoga mislim da bi sud ovu odredbu trebao
i tako doslovno primjenjivati, naravno uz ispunjenje zakonom određenih
pretpostavki.
Stranka kojoj su zbog postavljanja neosnovanog
zahtjeva uzrokovani troškovi ima pravo na naknadu tih troškova po
načelu culpae. Ta stranka mora samo podnijeti zahtjev, a sud je
dužan o njemu odlučiti rješenjem i to bez odgode. Protiv tog rješenja
zakonodavac je isključio posebnu žalbu te je odredio da se na temelju
tog rješenja može tražiti ovrha i prije pravomoćnosti rješenja.
7. Povrede pravila
o izuzeću
S obzirom na razloge za izuzeće (v.čl.71.ZPP)
povrede pravila o izuzeću mogu predstavljati apsolutno ili relativno
bitne povrede parničnog postupka te se zbog njih može podnijeti
žalba kao redovni pravni lijek.
Apsolutno bitna povreda parničnog
postupka postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji
se po zakonu mora izuzeti(čl.71.st.1.-6.ZPP) odnosno koji je rješenjem
bio izuzet (čl.354.st.2.t.1.ZPP). Ova odredba ZID ZPP 03 sadržajno
nije mijenjana. Važno je samo podsjetiti da se mora raditi o sudjelovanju
tog suca u donošenju presude da bi se radilo o apsolutno bitnoj
povredi parničnog postupka te da sud ne pazi na tu povredu po službenoj
dužnosti.
Osim žalbe zbog ove povrede može
se izjaviti revizija i podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka
(čl.422.ZPP). Da podsjetim ponavljanje postupka može se tražiti,
ali samo uz dva ograničenja propisana zakonom (v. bilješku broj
11). Budući da je novelom izostavljen zahtjev za zaštitu zakonitosti
državni odvjetnik ga više ne može podnijeti zbog ove povrede!
Relativno bitnu povredu može predstavljati
sudjelovanje u postupku suca za koga postoji relativan razlog za
izuzeće (v. čl. 71. t. 7),ali čije izuzeće nije uvaženo. Ujedno
Triva ističe da se stranka može pozvati na ovu povredu samo ako
ju je bez uspjeha iznijela tijekom prvostupanjskog postupka, u stadiju
koji je za to predviđen (v. čl. 73. st. 6. koji je prije bio st.2.,
sadržajno su isti samo sad ima drugi položaj unutar članka!).
K.L.
|