1. Općenito - sankcije
za zlouporabu procesnih ovlasti - Usporedba postojećih propisa i
prijedloga njihovih izmjena
Kao jedan od bitnih nedostataka postojećeg
Zakona o parničnom postupku (ZPP) često se isticalo nepostojanje
efikasnih pravila na temelju kojih bi sud mogao sankcionirati zlouporabe
procesnih ovlasti u postupku. Zbog toga se predstojećim izmjenama
i dopunama navedenog zakona predlaže povećanje ovlasti suca u kažnjavanju
stranaka koje zloupotrebljavaju svoja procesna prava.
U ZPP-u postojale su dvije načelne odredbe
koje se odnose na zabranu i sankcioniranje zlouporabe procesnih
ovlaštenja: odredba članka 9. koja strankama nalaže savjesno korištenje
pravima koja su im priznata ZPP-om i odredba članka 10. koja, s
druge strane, nalaže sudu da onemogući svaku zloupotrebu prava koja
strankama pripadaju u postupku. Uz te dvije odredbe, ZPP je do novele
sadržavao i odredbu koja sudu omogućava novčano kažnjavanje stranke,
zakonskog zastupnika, punomoćnika ili umješača zbog teže zlouporabe
prava, no kako je kao najviši mogući iznos novčane kazne određeno
3 000 HRK, opravdano se ta odredba kritizira kao preblaga.
Ono što se u noveli ZPP-a propisalo jest
pooštravanje novčanih kazni, odnosno postavljanje njihovog najnižeg
mogućeg iznosa te povišenje njihovog maksimalnog iznosa. Naime,
fizičku osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku,
sud bi mogao kazniti u iznosu od 500 do 10 000 HRK, dok bi za pravnu
osobu novčana kazna mogla iznositi između 2 500 i 50 000 HRK.
U izmjenama ZPP-a predlaže se i jedna novost,
a ta je da ako sud koji odlučuje o pravnom lijeku posumnja da je
koja od osoba koje sudjeluju u postupku teže zlouporabila procesna
prava, on je dužan naložiti prvostupanjskom sudu da provjeri je
li takva zlouporaba počinjena. U tom slučaju sudac pojedinac odnosno
predsjednik vijeća prvostupanjskoga suda izreći će novčanu kaznu
ili će rješenjem utvrditi da nije počinjena teža zlouporaba prava.
Prijepis svoje odluke prvostupanjski će sud uvijek dostaviti sudu
koji mu je naložio provjeru.
Kako zlouporabe procesnih ovlasti mogu
biti najrazličitije, tako i načini njihovog sankcioniranja mogu
biti razni. Osim navedenog pooštravanja novčanih kazni, u prijedlogu
o izmjenama ZPP-a uvode se za sud i neke nove mogućnosti sankcioniranja
zlouporaba procesnih ovlasti od strane osoba koje sudjeluju u postupku.
Ovdje će biti izneseno samo nekoliko glavnih primjera zloupotreba,
kao i usporedba postojećih mogućnosti njihovog sankcioniranja s
prijedlozima izmjena.
IZUZEĆE SUDACA
Jedan od čestih primjera zloupotrebe procesnih
ovlasti u praksi jest podnošenje obijesnih zahtjeva za izuzeće suca
s ciljem odugovlačenja postupka. Uz taksativno nabrajanje tzv. apsolutnih
razloga za izuzeće suca, ZPP predviđa kao mogući razlog izuzeća
i svaku okolnost koja dovodi u sumnju njegovu nepristranost (tzv.
relativni razlog izuzeća). Navedena odredba čl. 71. st. 6. u praksi
se često koristi kao temelj za podnošenje vrlo maštovitih i očito
neosnivanih zahtjeva za izuzeće sudaca koji su podnijeti jedino
s ciljem ometanja rada suda i odugovlačenja postupka. Sadašnji ZPP
ne predviđa direktne procesne sankcije za ovakav primjer zlouporabe
procesnih ovlasti. Mnogi teoretičari smatraju da se sudac u takvom
slučaju može koristiti općenitim institutom zabrane zlouporabe i
onemogućiti zlouporabu na taj način da odbaci parničnu radnju kojom
stranka zloupotrebljava procesna prava. No sudska praksa se nevoljko
odlučuje na takva rješenja, a sankcije ograničava samo na slučajeve
za koje u zakonu ima izričit oslonac.
Opisano stanje u praksi jedan je od razloga
za mnoge prijedloge promjena u reguliranju instituta izuzeća. Ovdje
će biti iznijeti samo glavni prijedlozi.
Kako dosadašnje odredbe čl. 72. st. 2.
i čl. 75. nisu dopuštale sudu da u slučaju relativnih razloga za
izuzeće poduzima ikakve radnje osim onih za koje postoji opasnost
od odgode, morala se u prijedlogu izmjena ZPP-a unijeti jedna iznimka
od tog pravila sa svrhom da se očitim zlouporabama stane na kraj.
Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća moći će rješenjem protiv
kojega nije dopuštena žalba odlučiti nastaviti s radom ako ocijeni
da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je postavljen radi
sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju određenih radnji, odnosno
radi odugovlačenja postupka. U slučaju da zahtjev za izuzeće bude
prihvaćen, za stranku u postupku neće nastati nikakva šteta zbog
toga što je postupak do tada vodio izuzeti sudac, jer će radnje
koje su poduzete i odluke koje su donesene ukinuti sudac pojedinac
ili predsjednik vijeća koji će preuzeti vođenje postupka.
Uz tu navedenu novost, izmjene ZPP-a uvode
i dva načina direktnog sankcioniranja zlouporabe procesnih ovlasti
podnošenjem neosnovanog zahtjeva za izuzeće. Prvi način je taj da
je sud dužan novčano kazniti stranku i umješača odnosno njihova
zastupnika ako se utvrdi da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan
i da je podnesen samo zato da bi se omelo ili spriječilo sud u poduzimanju
nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka. A s druge strane,
protivna stranka ima pravo zahtijevati naknadu troškova postupka
koji su joj uzrokovani postavljanjem neosnovanoga zahtjeva za izuzeće.
Sud je, u tom slučaju dužan bez odgode donijeti rješenje, protiv
kojeg nije dopuštena posebna žalba, a ovrha se na temelju njega
može tražiti i prije njegove pravomoćnosti.
Istina je da se ovim prijedlozima zapravo
ne uvode osobite novosti, budući da i danas postoji mogućnost novčanog
kažnjavanja zbog zlouporaba (iako s blažim novčanim kaznama nego
što se predlažu), kao i odredba koja propisuje da je unatoč uspjehu
u parnici stranka dužna nadoknaditi protivniku troškove koje mu
je prouzrokovala svojom krivnjom. No problem je u tome što se u
praksi pokazalo da se te mogućnosti nedovoljno koriste, pa se rješenje
tog problema pronašlo u uvođenju preciznijih odredbi.
SVRSISHODNA DELEGACIJA
Drugi primjer česte zlouporabe procesnih
ovlasti jest podnošenje zahtjeva za svrsishodnu delegaciju (čl.
68.) iz očito neosnovanih razloga. Rezultat toga je da se postupci
odugovlače jer se čeka odluka Vrhovnog suda (odnosno najvišeg suda
određene vrste). Sadašnji zakon ne predviđa konkretne sankcije za
ovu vrstu zlouporabe te se zbog toga u Noveli ZPP-a predlaže da
u slučaju da stranka zatraži svrsishodnu delegaciju o njoj odlučuje
prvostupanjski sud (a ne više najviši sud određene vrste), i to
rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena. Tim prijedlogom se
želi onemogućiti ili barem ublažiti moguće odugovlačenje postupka.
BENEFICIUM NOVORUM
Jedna od najvećih zlouporaba u postupku
tiče se iznošenja činjenica i predlaganja dokaza. Budući da sadašnji
ZPP dopušta tzv. beneficium novorum, odnosno konkretnije to da stranke
i u žalbi protiv presude mogu iznositi nove činjenice i nove dokaze
bez posebnih ikakvih ograničenja (čl. 352.), opravdano se takvo
rješenje kritizira jer ono u praksi omogućuje zlouporabe s ciljem
odugovlačenja postupka i osujećivanja pružanja zaštite protivniku.
Naime, stranka praktički može i tek u žalbenom postupku iznijeti
činjenice i predložiti dokaze koji su joj već bili poznati u početku
raspravljanja. Zato se u Noveli ZPP-a predlaže sljedeća izmjena
čl. 352.: U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati
novi dokazi. Ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka
istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno
neki drugi materijalnopravni ili procesnopravni prigovor o pitanju
na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj
prigovor ne može iznijeti u žalbi.
Nažalost ovime nisu iscrpljene sve zlouporabe
procesnih ovlasti koje se u praksi pojavljuju, od kojih je također
često sprječavanje izvršavanja uredne dostave. No kako je dostava
jedna vrlo bitna aktivnost u postupku koja je vrlo detaljno regulirana,
i kako Prijedlog izmjene ZPP-a sadrži brojne izmjene i dopune odredaba
koje se tiču dostave, ta tema zaslužuje biti zasebno obrađena u
nekom od budućih članaka o predstojećem Zakonu o izmjenama i dopunama
Zakona o parničnom postupku.
Zaključno treba napomenuti da mnogi stručnjaci
opravdano smatraju da se većina zlouporaba procesnih ovlasti može
sankcionirati i primjenom postojećih propisa te da se velik dio
problema zapravo nalazi u praksi u kojoj se ti propisi, zbog različitih
razloga, ne primjenjuju. Zbog toga se Novelom ZPP-a predlažu preciznije
odredbe koje sucu pružaju veće mogućnosti direktnog sankcioniranja
zlouporaba u postupku i koje će u praksi biti teže ne primijeniti.
Napisala: Lana Ofak
Izvori:
1. http://www.pravosudje.hr
- Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
2. S. TRIVA - V. BELAJEC - M. DIKA: Građansko parnično procesno
pravo, Narodne novine, Zagreb 1986.
3. Bilten tribine Pravnog fakulteta u Zagrebu i Kluba pravnika grada
Zagreba: "Zlouporabe u građanskom postupku", 19.03.2002.
|